Oj Silose, Silose, šta se zbilo, zbilo se
----------------------------------------------------
Zašto nova vlast u Federaciji, SDP-ova, Lagumdžijina, poreskim obveznicima trpa zločine počinjene pod SDA diktaturom?
Kome je, čemu je služio taj zločinački provizorij, Silos u Hadžićima?
Čija je pamet u tom zatvoru četiri godine držala Slavka Jovičića Slavuja, recentnog državnog parlamentarca koji je odrapio tri-četiri teške godine logoraške torture u hadžićkom Silosu? Ko je iz vojnih, ili civilnih instanci osmislio taj uzaludni logor u Hadžićima? Hajdemo ovako: Slavku Jovičiću Slavuju svako jutro narede ti provincijski dušmani da zajaše konja kojeg je neko nacrtao na zidu! Kako Slavko krene, ubrzavaju ga nadležni istražitelji da se razlupa o zidne novine: zajaši na zidu nacrtanog konja; ne valja, ne valja i sto puta nije u redu.
Negdje u ratu upoznao sam ratnog načelnika Hadžića, jednog debelguzog besposličara, džamijskog fanatika, strukturiranog seoskog prevaranta Mustafu Dželilovića, šefa Ratnog predsjedništva općine Hadžići „u rasejanju“. Kad je bio u snazi, logističkoj milosti, Mustafa Muta Dželilović je u svakom od džepova imao po sto-dvjesto hiljada maraka. Jednom mu se, Dželiloviću, zalomilo da iz Zagreba do slobodnih teritorija dobaci neke zeznute prislušne uređaje - ovlastio ga šef svih hulja Hasan Čengić. Znate li ko je Hasan Čengić u globalnom poretku? Onaj što je dobio pare iz Kartuma u Sudanu od Osame bin Ladena pa ih proslijedio Osaminom nasljedniku Zavahiriju? Ima kreten, radi u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA), Bašić se preziva, koji je nekad kad mu se ćefnulo u Varešu silovao nezaštićenu Hrvaticu. Taj Bašić, ta mrcina, kojoj tek treba dokazati gnusni zločin, cijelu svoju priču, ako je uopće ima, mora objasniti na Sudu Bosne i Hercegovine. Koja je institucija nadležna da finansijski i logistički podrži čovjeka koji je osumnjičen za najteže zločine?
Ova vlast, najnovija i najdemokratskija, tom fenomenu pristupa selektivno, kako joj se ćefne. Nedavno je moj dobar drug, uticajni advokat Fahrija Karkin pravomoćno oslobodio Samira Bejtića, optuženog za klanja srpskih civila na Kazanima. Kazani su općina Stari Grad, dakle tamo gdje sam i ja prijavljen i, čudna mi čuda, nije me niko pitao da iz svojih poreskih obaveza plaćam apanažu Fahriji Karkinu i njegovom nedokazanom zločincu Samiru Bejtiću. Ismet Dahić, predratni policijski šef a ratni vojni načelnik, veli ovih dana da advokatima koji zastupaju osobe optužene za ratne zločine treba platiti sto hiljada maraka. Vjerovatno je cijena tržišno osmišljena, ali ko to treba platiti? Iz čijeg će se džepa te pare izvući?! Bio jednom jedan čovjek, policajac i „nadzorni organ“ u Hadžićima, umro je i ne bih duljio o teškom slučaju. Bio je komandir policije u Novom Sarajevu, kontrolirao hotel Bristol i ostale popratne objekte. Penzionisao se negdje pred rat i aktivirao u nekim podbjelašničkim, policijskim maglama. Negdje usred rata kazao sam gospodinu da ga je malo „ponijela pjesma“, da se patriotski dug ne dokazuje kroz volumen uhapšenih, zarobljenih četnika. Nije gospodin policajac imao priliku da se uvjeri u moje Nostradamus operacije. I, na šta smo na kraju spali? Na to da mi, poreski obveznici općine Stari Grad odvajamo od usta kako bi platili odbranu neodgovornih huligana koji su hapsili po Hadžićima.
Onaj čovjek sa početka teksta, Slavko Jovičić Slavuj, državni parlamentarac i skupštinski partybreaker, htio on to priznati ili ne htio, ispričao mi je tešku, turobnu šaljivdžijsku priču: Molio Slavko Harisa Silajdžića, nekim svojim vezama dobacio do njega dok je bio u logoru, da ga oslobode iz Silosa. Slavko molio, Haris obećao, ništa od toga nije se desilo. Pa, negdje iza rata sretnu se Slavko i Haris na Palama, i premijer Bosne i Hercegovine Silajdžić uljudno se ispriča Jovičiću: „Burazeru, četiri puta sam za tebe molio Aliju, da te puste iz zatvora i nisam uspio.“ A, dovitljivi prigradski parlamentarac Jovičić odgovorio Silajdžiću: „Dobro je da nisi pet puta molio, odležao bih u Silosu pet godina, za svaki put kad si ti molio ja sam 'odvalio' godinu u Silosu.“
Šta koga briga je li neko u Hadžićima počinio nepravilnosti ili ih nije počinio? Postoji pravosudni poredak, tužilac 'vamo, advokat tamo, pa nek se naguravaju do mile volje. Ako meni iz džepa neko uzima pare za nepodopštine koje su se „omakle“ nasilnicima iz Hadžića, to je javna, vrlo pljačkaška operacija koju ja ne želim logisticirati. Neku su moju poznanicu neki moji poznanici držali u priručnom pritvoru - pljačkali, silovali, usred Sarajeva, stravičan, užasan, grozan zločin. Nešto se od toga provuklo i kroz pravosudne spise. Eto, ih tamo! Samo nek se zakonski od mojih usta i usta milion poštenih ljudi ne odvaja deset, petnaest maraka u ime zaštite tih poganćera koji su radili mozgu neprihvatljive operacije u ime patriotizma. Kakve ja veze imam sa zločinima u Hadžićima, odnosno na rubnim dijelovima Hadžića?! Nikakve! Postoji li ikakav način da se mene dovede u vezu sa Mustafom Dželilovićem? Ne postoji! Bi li Mustafa Dželilović pišljivu marku dao da mene od nečega odbrani?! Ne bi. A, šta sam ja kriv i što su građani općine Stari Grad krivi da im se iz novčanika sistemski i strukturalno vade pare za odbranu osam kabadahija iz Hadžića? --------------------------------------------------------------------------------------
Objavljuje portal - POSKOK na linku: http://www.bljesak.info/web/article.aspx?a=55dc74fa-147c-4471-8955-4e858d1abb4f&c=a76d03e1-6e68-46ef-9626-00aa1c12c7ae
