KOMISIJA POGREŠNA MISIJA ... September 14, 2007.

PIŠE:Slavko Jovičić Slavuj

Politička alhemija i amnezija jesu najopasniji sindromi koji, izgleda, postaju neizlječiva bolest srpskog naroda.

Mjesecima i danima vodi se polemika i odapinju se otrovne strijele prema nekim drugim, uslovno rečeno, krivcima, a da pri tome zaboravljamo da smo i mi sami odgovorni zašto je to tako?! O čemu se ovdje, zapravo, radi?

Riječ je dakle, o Komisiji za ispitivanje stradanja Srba, Bošnjaka, Hrvata, Jevreja, Roma i ostalih pripadnika naroda i građana u ratnom vihoru Sarajevu.

U ime Gradske organizacije logoraša Istočno Sarajevo i u ime Udruženja porodica nestalih lica sarajevsko-romanijskog regiona još 24. februara 2004. godine, Ustavnom sudu BiH, kao ovlašćeni zastupnik, podnio sam 71 apelaciju o nestalim Srbima u Sarajevu. Taj predmet sam 21. maja iste godine dopunio sa još 39 dodatnih pojedinačnih apelacija.

Ustavni sud BiH, kao najveća pravna instanca jedne zemlje, na plenarnoj sjednici 27. maja 2005. godine donio je Odluku u našu korist, kojom je obavezao Vladu Federacije BiH da putem svoje Komisije za traženje nestalih - podnosiocu apelacija i porodicama oštećenih dostavi sve podatke o stradanju srpskih civila u Sarajevu, dakle, barem onih lica za koje sam podnio apelacije.

Rok za izvršenje Odluke Ustavnog suda BiH bio je 30 dana po prijemu ove odluke, u kojem je Vlada Federacije bila dužna da ispoštuje tu, konačnu, obavezujuću i izvršnu odluku na koju nije bilo moguće reagovati nijednim pravnim lijekom!

Pošto su svi rokovi prošli i s obzirom da se radilo o potpunoj opstrukciji Vlade Federacije i njene komisije, ponovnim zahtjevom i novom apelacijom 18. januara 2006. godine, obratio sam se Ustavnom sudu BiH da svojom novom odlukom naredi Vladi Federacije formiranje komisije za ispitivanje stradanja Srba u Sarajevu, naglašavam da sam tražio osnivanje Komisije koja bi utvrdila isključivo stradanje Srba u Sarajevu! Istovremeno, uputio sam i pismo tadašnjem visokom predstavniku međunarodne zajednice da on, zbog evidentne i smišljene opstrukcije i ignorisanja Odluke Ustavnog suda BiH, naredi formiranje Komisije za ispitivanje stradanja Srba u Sarajevu.

S obzirom da su u odluci Ustavnog suda označene institucije Vlade Federacije, koje su bile obavezne da u cijelosti i bez odlaganja ispoštuju sve moje zahtjeve naznačene u apelacijama, a sasvim je bilo jasno da to one ne žele, 20. aprila 2006. godine, Tužilaštvu BiH i glavnom tužiocu, Marinku Jurčeviću, podnio sam tužbu protiv dva najodgovornija lica za koja se može reći da su, izvan razumne sumnje, počinili krivična djela - ignorisanje Odluke Ustavnog suda BiH.

Tužbe sam podnio protiv tadašnjeg predsjednika federalne vlade, Ahmeta Hadžipašića i tadašnjeg predsjednika Federalne komisije za traženje nestalih, Amora Mašovića.

To je, dakle, ta geneza pravne rašomonijade, koja je jedino moguća u ovakvoj zemlji, u zemlji gdje se  ne poštuje pravo, Ustav i gdje je pravda selektivna za jedan cijeli narod i njegove žrtve.

Mnogi će danas, služeći se naknadnom pameću, tražiti opravdanja za ovo ili ono, ali očito je da su Srbi pristali na podvalu da se formira parlamentarna komisija i to s proširenim mandatom u odnosu na ono - kako sam tražio da se samo ispoštuje Odluka Ustavnog suda. Upravo kao podršku formiranju jedne takve komisije davala su i neka lokalna udruženja nestalih i stradalih Srba, kao i neke NVO republičkog značaja.

Jedino je Savez logoraša RS bio od prvog dana principijelan u svojim stavovima, jer je od samog početka bilo sasvim jasno da je parlamentarna komisija, Odlukom Savjeta ministara i formirana da se ništa i nikada i ne utvrdi. Uopšte nije bitno ko je bio u pravu, da li samo Savez logoraša koji je bio na jednoj strani ili svi drugi koji su ostali na drugoj - danas je svima jasno da je agonija srpskih porodica koje tragaju za svojim najmilijima nastavljena i kojoj se, nažalost, ne nazire kraj!

-------------------------------------------------
Slavko Jovičić:

Kad sam rekao da će se mnogi poslužiti naknadnom pameću, mislio sam na vajne borce za ljudska prava i na inee dušebrižnike koji dolaze iz svih struktura javnog miljea, naravno iz reda našeg - srpskog naroda.

---------------------------------------------

На сједници Парламента БиХ поновио сам посланичака питања која сам раније постављао и тражио сам одговоре и одговорност за надлежне представнике највиших правосудних институција у БиХ

/14 Сједница парламента БиХ - 22.1.2014., 15:18 сати.

Slavko Jovičić

1. Pitanje postavljeno Ustavnom sudu BiH

„27. maja 2005., kao predstavnik porodica koje traže svoje nestale, dobio sam odluku Ustavnog suda u našu korist i po Poslovniku Ustavnog suda, oni su dužni da prate izvršenje svojih odluka u roku od godine dana. Pošto nisu ništa uradili, nije godina dana,šest godina je prošlo, slijedom događaja, podnio sam krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv odgovornih lica koja su navedena u odluci Ustavnog suda BiH da, ne samo odgovore na apelaciju koju sam podnio i zastupao predstavnike žrtava, nego da se saopšti istina o nestalim licima koja su navedena i bila predmet moje apelacije. Šta je s odlukom koja traje već šest godina, a ponavljam, bili su dužni u roku od godinu dana da oni prate po svom poslovniku, a ništa nisu uradili.“

2. Pitanje postavljeno Tužilaštvu BiH

„Šta je s krivičnom prijavom koju sam podnio protiv odgovornih lica koja su navedena u odluci Ustavnog suda kao odgovorna lica da mi odgovore na apelaciju u kojoj sam zastupao žrtve koje traže svoje nestale.